We congratulate players Kristijano and pomrcina upon annihilation of an Arch-Ruin and winning 44563 Black Gems on server Arhon.
Looking forward to reading the Story about the great feat!
Congratulations to players Kristijano and pomrcina!
-
freeharika
- Suzerain
- Posts: 651
- Joined: 13 Dec 2012, 10:11
-
pomrcina
- Novice
- Posts: 1
- Joined: 03 Mar 2016, 15:39
Re: Congratulations to players Kristijano and pomrcina!
U nepreglednim prostranstvima Arhona, gde vetrovi nose šapat drevnih zakletvi, a planine još pamte tragove davno iščezlih naroda, vladari i vladarke su žudeli za blagom toliko retkim da je samo njegovo ime izazivalo požudu i strah – crnim biserima.
Ti dragulji, rođeni iz slanih jezera koja su svetlucala pod mesečinom kao da kriju dušu samog sveta, bili su izvor nepojamne moći.
Ko god bi ih držao, držao bi i sudbinu Arhona u svojim rukama.
Zbog njih su se pokretale armije.
Zbog njih su se rušila carstva.
Zbog njih su se vodili ratovi koji su razdirali nebo i zemlju.
Iznad svega toga, nadležnost nad Svetim Gralom, artefaktom koji je imao moć da pokaže put ka novim izvorima crnih bisera, postala je ključ opstanka.
Ali Gral je bio ćudljiv.
Nestajao je i pojavljivao se na mestima koja niko nije mogao da predvidi, nikada dvaput na istom mestu.
Njegova nepokoriva priroda terala je vladare da lutaju, da strepe i da se nadaju, dok su slana jezera postajala poprišta sudbine i grobnice mnogih kraljeva.
Ali ono što se krilo ispod zemlje Arhona bilo je daleko strašnije od rata ljudi.
Duboko u utrobi sveta, tamo gde se svetlost povija od straha, postojale su grobnice i sarkofazi starih vremena, zapečaćeni silama koje ni mudraci nisu umeli da objasne. U njima su počivala divlja stvorenja sa kandžama oštrim kao zima, koja su čuvala drevne recepte, zabranjene magije i prorečene moći koje su mamile vladare da se usude na ono što niko ne bi smeo.
Ko god bi se domogao takvih tajni, nosio bi nesagledivu prednost – vojske bi postajale čelik u oluju, a heroji bi od svojih artefakata kovali moć koja prkosi zakonima prirode.
I te noći, kada se zla kob nadvila nad svet, nebo se prelomilo kao da je mrtvi titan pokušao da ga razdere iznutra.
Tamni oblaci zgrušali su se iznad Arhona, vetrovi su urlali kao razjareni duhovi predaka, a ljudi se nisu usuđivali ni da pomole glavu kroz prozor.
Uvek je bilo tako pred udar oluje koja menja tok istorije — a ove noći istorija je već počela da brusi svoje pero.
Dvoje vladara, saveznici po zakletvi, ali pre svega ratnici po suštini, vladali su skromnim kraljevinama okruženim neprijateljima sa svih strana.
Kristijano, gospodar Zapada, nije mario za strah.
Poslao je izvidnike kroz kataklizmično nevreme, iako su svi susedni gospodari tvrdili da je to ludost i ostavili svoje ljude na sigurnom, zaklonjene iza debelih zidina.
A onda, kad je noć bila najdublja i oluja najljuća, stigao je glasnik.
Njegove oči bile su raširene od neverice, a reči koje je izgovorio poljuljale su temelje svih kraljevstava.
Posle 11 godina vladanja i 11 godina šapata, ono što je do tada bilo samo legenda — postalo je istina.
Arhiruina je pronađena.
Ona, ruševina sedmog nivoa, srce tame, poprište najvećih strahota i najvećih nagrada.
Mesto koje je gutalo vojske kao dim.
Mesto o kojem su se pevale pesme upozorenja.
Kristijano je znao da nema vremena.
Ako bi vest dospela do neprijatelja, sve bi bilo izgubljeno.
Zato je iskovao plan koji je morao ostati tajna čak i vetru.
Poslao je poruku svom savezniku sa istoka, Pomrcini.
Poručio mu je da krene silovito, sa svim trupama i da pošalje najboljeg generala.
Zajedno su godinama okupljali slobodne narode, trenirali ih do granica izdržljivosti, oblikovali vojsku koja će štititi i narod i svoje gospodare.
Kristijano je pokrenuo svoju sopstvenu, malobrojnu, ali vatrenu vojsku.
Prebacio ju je tik uz Arhiruinu da iz senke motri na svako pomeranje, čekajući Pomrcinu i njegovu silnu armiju.
Kada su se konačno spojili, i dalje je bila mrkla noć.
Kiša je sekla lica ratnika, vetar je pokušavao da ih obori s nogu, ali ništa ih nije moglo zaustaviti.
Vojska Pomrcine krenula je iz kraljevstva 46-46 i pod okriljem noći spojila se sa zapadnim saveznikom u kraljevstvu 45-15.
Tamo su obavili poslednje pripreme.
Dogovorili strategiju.
Izgovorili molitve bogovima rata, pravde i osvete.
Jer pred njima nije stajala samo bitka — već iskupljenje.
A onda je došao trenutak.
Čak se i heroj čudovišta Nidisen, simbol užasa Arhiruine, ustuknuo pred strašnim urlicima njihovih udruženih vojski koje su jurnule niz brda.
Više od polovine čudovišnih stvorenja razbežalo se u prvom trenutku, a zemlja se zatresla pod njihovim koracima.
To je bio znak.
To je bila sudbina koja se otvara kao knjiga.
Udahnuli su poslednji put pre sudara sa neprijateljom i srce Arhiruine puklo je pod naletom heroja.
Najveća bitka njihovih života započela je u plameni čas.
Ratnici su jurišali ispred strelaca, štiteći ih telima.
Letači su se vinuli iznad konjice, napadajući odozgo kao senke smrti.
Strele su padale kao kiša.
Čelik je klizio kroz tamu.
Heroji su se borili kao da ih je sam Bog vatre naučio kako da ubijaju.
Talas po talas, čudovišta su padala.
A onda — prvi zrak zore.
Krhka, ali odlučna svetlost dotakla je bojno polje.
I sve je bilo gotovo.
Iscelitelji su vaskrsavali pale, pomagali ranjenima.
Nisu se čuli cvrkuti ptica s azorom koja je došla, samo po neko zloslutno graktanje gavranova koji su kružili iznad bojnog polja.
Tišina je zavladala, a sa njom i saznanje: pobedili smo.
Vladari su se našli pred brdom blaga, bogatstvom koje ni u snovima nisu mogli da zamisle.
Armije će ojačati.
Istorija će zapisati njihova imena.
Glasnici su odaslani u svaki kutak Arhona:
"Ruševina sedmog nivoa je pala!
Dva plemenita vladara odnela su veličanstvenu pobedu!"
Ti dragulji, rođeni iz slanih jezera koja su svetlucala pod mesečinom kao da kriju dušu samog sveta, bili su izvor nepojamne moći.
Ko god bi ih držao, držao bi i sudbinu Arhona u svojim rukama.
Zbog njih su se pokretale armije.
Zbog njih su se rušila carstva.
Zbog njih su se vodili ratovi koji su razdirali nebo i zemlju.
Iznad svega toga, nadležnost nad Svetim Gralom, artefaktom koji je imao moć da pokaže put ka novim izvorima crnih bisera, postala je ključ opstanka.
Ali Gral je bio ćudljiv.
Nestajao je i pojavljivao se na mestima koja niko nije mogao da predvidi, nikada dvaput na istom mestu.
Njegova nepokoriva priroda terala je vladare da lutaju, da strepe i da se nadaju, dok su slana jezera postajala poprišta sudbine i grobnice mnogih kraljeva.
Ali ono što se krilo ispod zemlje Arhona bilo je daleko strašnije od rata ljudi.
Duboko u utrobi sveta, tamo gde se svetlost povija od straha, postojale su grobnice i sarkofazi starih vremena, zapečaćeni silama koje ni mudraci nisu umeli da objasne. U njima su počivala divlja stvorenja sa kandžama oštrim kao zima, koja su čuvala drevne recepte, zabranjene magije i prorečene moći koje su mamile vladare da se usude na ono što niko ne bi smeo.
Ko god bi se domogao takvih tajni, nosio bi nesagledivu prednost – vojske bi postajale čelik u oluju, a heroji bi od svojih artefakata kovali moć koja prkosi zakonima prirode.
I te noći, kada se zla kob nadvila nad svet, nebo se prelomilo kao da je mrtvi titan pokušao da ga razdere iznutra.
Tamni oblaci zgrušali su se iznad Arhona, vetrovi su urlali kao razjareni duhovi predaka, a ljudi se nisu usuđivali ni da pomole glavu kroz prozor.
Uvek je bilo tako pred udar oluje koja menja tok istorije — a ove noći istorija je već počela da brusi svoje pero.
Dvoje vladara, saveznici po zakletvi, ali pre svega ratnici po suštini, vladali su skromnim kraljevinama okruženim neprijateljima sa svih strana.
Kristijano, gospodar Zapada, nije mario za strah.
Poslao je izvidnike kroz kataklizmično nevreme, iako su svi susedni gospodari tvrdili da je to ludost i ostavili svoje ljude na sigurnom, zaklonjene iza debelih zidina.
A onda, kad je noć bila najdublja i oluja najljuća, stigao je glasnik.
Njegove oči bile su raširene od neverice, a reči koje je izgovorio poljuljale su temelje svih kraljevstava.
Posle 11 godina vladanja i 11 godina šapata, ono što je do tada bilo samo legenda — postalo je istina.
Arhiruina je pronađena.
Ona, ruševina sedmog nivoa, srce tame, poprište najvećih strahota i najvećih nagrada.
Mesto koje je gutalo vojske kao dim.
Mesto o kojem su se pevale pesme upozorenja.
Kristijano je znao da nema vremena.
Ako bi vest dospela do neprijatelja, sve bi bilo izgubljeno.
Zato je iskovao plan koji je morao ostati tajna čak i vetru.
Poslao je poruku svom savezniku sa istoka, Pomrcini.
Poručio mu je da krene silovito, sa svim trupama i da pošalje najboljeg generala.
Zajedno su godinama okupljali slobodne narode, trenirali ih do granica izdržljivosti, oblikovali vojsku koja će štititi i narod i svoje gospodare.
Kristijano je pokrenuo svoju sopstvenu, malobrojnu, ali vatrenu vojsku.
Prebacio ju je tik uz Arhiruinu da iz senke motri na svako pomeranje, čekajući Pomrcinu i njegovu silnu armiju.
Kada su se konačno spojili, i dalje je bila mrkla noć.
Kiša je sekla lica ratnika, vetar je pokušavao da ih obori s nogu, ali ništa ih nije moglo zaustaviti.
Vojska Pomrcine krenula je iz kraljevstva 46-46 i pod okriljem noći spojila se sa zapadnim saveznikom u kraljevstvu 45-15.
Tamo su obavili poslednje pripreme.
Dogovorili strategiju.
Izgovorili molitve bogovima rata, pravde i osvete.
Jer pred njima nije stajala samo bitka — već iskupljenje.
A onda je došao trenutak.
Čak se i heroj čudovišta Nidisen, simbol užasa Arhiruine, ustuknuo pred strašnim urlicima njihovih udruženih vojski koje su jurnule niz brda.
Više od polovine čudovišnih stvorenja razbežalo se u prvom trenutku, a zemlja se zatresla pod njihovim koracima.
To je bio znak.
To je bila sudbina koja se otvara kao knjiga.
Udahnuli su poslednji put pre sudara sa neprijateljom i srce Arhiruine puklo je pod naletom heroja.
Najveća bitka njihovih života započela je u plameni čas.
Ratnici su jurišali ispred strelaca, štiteći ih telima.
Letači su se vinuli iznad konjice, napadajući odozgo kao senke smrti.
Strele su padale kao kiša.
Čelik je klizio kroz tamu.
Heroji su se borili kao da ih je sam Bog vatre naučio kako da ubijaju.
Talas po talas, čudovišta su padala.
A onda — prvi zrak zore.
Krhka, ali odlučna svetlost dotakla je bojno polje.
I sve je bilo gotovo.
Iscelitelji su vaskrsavali pale, pomagali ranjenima.
Nisu se čuli cvrkuti ptica s azorom koja je došla, samo po neko zloslutno graktanje gavranova koji su kružili iznad bojnog polja.
Tišina je zavladala, a sa njom i saznanje: pobedili smo.
Vladari su se našli pred brdom blaga, bogatstvom koje ni u snovima nisu mogli da zamisle.
Armije će ojačati.
Istorija će zapisati njihova imena.
Glasnici su odaslani u svaki kutak Arhona:
"Ruševina sedmog nivoa je pala!
Dva plemenita vladara odnela su veličanstvenu pobedu!"
- Attachments
-
- battle part1.jpg (193.44 KiB) Viewed 60 times
-
- battle part2.jpg (167.97 KiB) Viewed 60 times
Last edited by pomrcina on 04 Dec 2025, 11:27, edited 1 time in total.
-
freeharika
- Suzerain
- Posts: 651
- Joined: 13 Dec 2012, 10:11
Re: Congratulations to players Kristijano and pomrcina!
In order to get the reward, please, add more details of the battle.
-
freeharika
- Suzerain
- Posts: 651
- Joined: 13 Dec 2012, 10:11
Re: Congratulations to players Kristijano and pomrcina!
The rewards are waiting for you on the server.